Mislit cu na tebe i kad te svi zaborave!

Heloou. Dobrodošli na moj bloog. :-D fino mi se provedite haha xD

10.07.2013.

KAŽU PROĆI ĆE, MANJE BOLJET ĆE. KAŽU MI BIT ĆE SVE UREDU. A JA ŽIVEO BIH SAD OVAJ ŽIVOT UNAZAD, VIŠE TE LJUBIO, BOLJE TE ČUVAO!

Svi pričaju isto. Kako im je žao, kako su tu za mene, za njega, kako ce i njima falit. A niko ne zna kako se ja osjećam. Niko ne zna kako je kad voliš nekog, a gubiš ga zauvijek. I nema nada da se vrati. On odlazi. Daleko. Pitanje je da li ćemo se uopšte više ikada vidjeti. Kako će mi faliti on! Njegovo praćenje kući, poljupci, čvrsti zagrljaj, šale, osmijesi, njegovo sve! Kakva je samo zabluda kada kažemo da ćemo čekati jedno drugo. Godine će proći do našeg sljedećeg susreta. Možda i decenije, ko zna. Razna pitanja mi prolaze kroz glavu. Šta ako mu se nešto desi? Tek tada ću umrijeti. POludjet ću od brige za njim. Ide sam u život, bukvalno rečeno. Bit će teško, i meni i njemu. Bit će teško voljeti neke druge osobe znajući da to nije on. Bit će teško ljubiti neke druge usne. Bit će teško svaku noć zaspati, misli će letjeti hiljadama kilometara daleko od našeg grada. Bog sami zna gdje. U početku će me svi pitati da li sam dobro, a ja ću govoriti da jesam, a onda.. Onda kada sama ostanem ponavljat će se ista priča kao kad sam saznala da ide. Suze! Jedna po jedna i tako u nedogled. Možda je glupo reći sa svojih 15 godina da ga nikada neću zaboraviti, ali znam da neću. On će ostati nešto što ne prestaje, što će biti uvijek dio mene. Imat će posebno mjesto tu negdje sa lijeve strane. Uvijek! I ako se ikada vrati, taj dio na mojoj lijevoj strani će ga čekati i voljeti.:-)

07.07.2013.

obrišu suze na kraju i pamti moje riječi - cijeli je život pred tobom, a vrijeme rane liječi.

Zašto je sudbina tako okrutna prema nama? Zašto nas mora razdvojit? Ti ideš, ja ostajem.. I Bog zna kada ćemo se vidjeti, da li ćemo se uopste vidjeti..Znam kako to već ide. Neko vrijeme ćemo da budemo u kontaktu, a onda, onda će u našim životima da se pojavljuju druge osobe, i vremenom ćemo da zaboravimo jedno na drugo, htjeli to ili ne. A ti kada budeš mogao da se vratiš, nećeš  željeti jer te više ništa neće vezati za naš grad. Ostat ćeš hiljadama kilometara udaljen od mene. Zatim, srest ćemo se nekada. Za nekoliko godina. Kad već budemo odrasli ljudi. I gledat ćemo se preko ramena i sjetiti se svega. Blago se osmijehnuti, promrmljati neki pozdrav i proći. Proći ne sjećajući se obećanja koje sada dajemo jedno drugom.
Da samo znaš kako će biti teško hodati našim ulicama bez tebe. Sjediti u našim kafićima bez tebe. Neko vrijeme ću te očekivati da ćeš ući na ona vrata i krenuti ka našem stolu,a onda ću se sjetiti da si daleko. Previše daleko. Vremenom ću prestati i dolaziti u te kafiće. Kako će samo biti tužno bez tebe. Sve će biti tužno. Žao mi bude kada postanem svjesna da se nećemo ni prepoznati sljedeći put kad se vidimo. Al valjda je takav život. Sve ti vremenom oduzme, ali ti prvo dozvoli da ti nešto zavoliš više nego sebe. Jebiga.. Budi tamo sretan, zaboravi na mene. :-))

02.05.2013.

.

ČESTITAM VAM.! :)

27.04.2013.

sad tvoja suza kanut će, tek sada vidiš kako sam ista, ista ko ti. oče moj, oče moj nismo se čuli ni pisali, a jedno drugo pred ljudima uvijek do neba smo dizali.

Ovo nije ljubavni tekst. Nije ni blizu tome. Ovo je tekst o jednoj djevojčici koja je osjećala ogromnu ljubav prema svom ocu, a on prema njoj nista, bar ne pola kao što je ona njega voljela. Volio je i on nju, nekada davno. A onda, preko noći sve se promijenilo. Plakala je noćima, slala mu je poruke, zvala ga je, ali nije dobijala odgovor na sve to. Imala je divnu majku koja joj je davala ljubav neizmjernu pokušavajući da joj zamijenii tatu. Prije to nije trebalo, ali odjednom je to postalo neophodno. Željela je da privuće njegovu pažnju radeći svakakve gluposti, ali ništa ga nije natjeralo da je bar nazove i kao nekada priča sa njom, stavi je u krilo i priča s njom o svakakvim glupostima, da se zajedno smiju njegovim šalama. Znala je da je u njegov život došla neka žena, neka zbog koje se sve promijenilo. Mrzila ju je. Mrzila, a nije je ni znala. Željela je samo svog tatu. Tatu s kojim svaki dan ide da voza bicikl, tatu s kojim svaki dan ide na ručak, tatu kojem svaki dan priča kako je provela dan. Željela je svog starog tatu, ali novi tata nije želio nju.
Kada bi čula kako mama priča s drugim ljudima o toj zlobnoj ženi, smijala bi se i govorila da ne pričaju gluposti. A boljelo je to. Boljelo ju je to što je ta žena izbrisala ljubav koju je tata imao prema njoj. A znala je da ju je volio. Volio nekada davno. Više ne. Mama bi joj govorila kako treba da ga nazove i popriča s njim o tome, a djevojčica bi skrivala oči pune suza i mijenjala bi temu. A boljelo ju je. Niko nije znao koliko, niko nije ni slutio koliko jer je ta bol bila neopisiva. Ni jedna ljubav ne može da se mjeri kao očeva, ama baš nijedna.

21.04.2013.

141111

Šetala sam gradom ni sluteći sta me čeka. Nisam imala običaj da sama šetam gradom, a po najmanje da razgledam neke odvratne butike sa cijenama da mi se zanesvijesti. Čudno, prvi put sam stala i gledala neku usku crnu haljinu koja mi je privukla pažnju. Gledala sam je i zamišljala sebe u njoj. Iz suludog maštanja me dozvao dobro poznat glas.
'Lijepa je, zar ne?' Noge su mi zadrhtale i neku čudni su mi žmarci prošli tijelom.
Sledila sam se kada sam se okrenula i ugledala njega. Tamnoplava kosa, zelene, najljepše oči, male usne koje se tako dobro ljube, možda čak i najbolje:$. To je bio on. Glavom mi je proletio onaj stih 'TO JE BIO ON. ČOVJEK KOJEG SAM ČITAV ŽIVOT ZABORAVLJALA.' tako nekako.
'Da, divna je.' napokon sam se usudila da progovorim.
'Već te zamišljam u njoj' nakašljao se, potom nasmijao, a onda spustio glavu. Valjda se sjetio kako smo se MI završili. 'Dugo se nismo vidjeli.' rekla sam kao da nisam čula njegovu zadnju rečenicu. 'Nismo se vidjeli od onog ludog party-a kod Igora.'
Misliš onog party-a kada si mi rekao da sam jedina koju si volio? Tako sam željela da mu to kažem al samo sam rekla 'Ou. Stvarno? Nisam ni znala da ima toliko vremena.' Ma šta nisam znala. Sjećam se i kojeg datuma je bilo. Sjećam se svake scene koja se desila tu noć.
'Nego, šta misliš da odemo na kafu? Malo izgledamo šašavo stojeći ispred ovog butika.' rekao je kroz smijeh. 'Malo? Meni se čini malo više.' okrenula sam stvar na šalu.

Kada smo došli, mislim da nas je čak i konobar prepoznao jer je pitao šta žele njegovi stari gosti. Osjećala sam se tako, tako.. Ne postoji odgovarajuća riječ koja bi to objasnila. Možda kada doživite-shvatite. Počeli smo tako priču. Bar nam to nikad nije bilo teško. Pričali smo o najbanalnijim stvarima. One bitne smo itekako dobro zaobilazili. Uvijek nam je dobro išlo odgađanje stvari. Ne znam otkud mi tolika snaga i hraborst da ga pitam za nju, ali pitala sam. Ma šalim se, izletilo mi je jednostavno. 'I jesi li još uvijek sa Gracielom?'. Pogledao me u oči. Da se ne lažemo vidjela sam da nisam to trebala da ga pitam, pa sam pokušala da se iskupim. 'Izvini sto sam pitala. Vidim da nisam trebala.' 'Ma sve je uredu. Davno smo prekinuli. Nekad brzo poslije Igorovog party-a. Shvatio sam da ona nije to što želim. Lijepo mi je bilo sa njom, ali jednostavno nije to bilo to. Valjda se takve stvari dešavaju samo jednom u životu, a ja sam svoju priliku imao.' Gledala sam te zelene oči. Koliko sam samo dugo željela ovaj trenutak. Koliko puta sam Boga molila za ovo, a sada kad se dešava ne osjećam ama baš ništa. Samo neku obavezu da sa starim najboljim prijateljem proćaskam malo. 'Znaš šta? Žurim. Stvarno žurim. Nazvat ću te. Nekad. Možda. '
'Daj, ne idi sad.'približio mi se. O Bože, ovo se stvarno dešava?
'Dobro si rekao. Ti si imao priliku, davno, ali nisi je iskoristio. Zašto bi sada dobio drugu priliku? Hmm, ne ide. I vidim, stvarno vidim da je oš uvijek voliš. Iako se nismo stvarno dugo vidjeli, ja te još uvijek poznajem. Bila sam ti mladja sestra, zatim djevojka. Da li postoji osoba koje te bolje poznaje? Čisto sumnjam. Iii, kao što rekoh, žurim. Možda se vidimo opet, nekada. I samo josš jedna stvar. Drago mi je što smo se vidjeli jer da nismo, ne bi znala da ništa više ne osjećam prema tebi. U srcu sa tvojim imenom stoji jedna ogromna praznina.' izgovorila sam mu te stvari za koje se nisam ni nadala da cu ikada pomisliti o njemu, a kamoli reci mu. Ali, okrece se kolko ljubavi.:D

13.04.2013.

Ne trudi se, ljude do kojih ti je stalo trebaš čuvati na vrijeme. Zapamti, nijedan sat ne kuca unazad. :)

Kažu volite se, zasto niste zajedno.. Oni ne znaju koliko samo boli ta recenica, a tek moj odgovor da nikada necemo biti zajedno. Boli ta cinjenica kada s nekim sjedis, volis ga, voli te, kada umires od zelje da ga zagrlis, poljubis i kao nekada kazes da ga volis. Znam da se nikada nece promijeniti, ni on, ni ja. Zasto pokusavati opet? Uzaludno je.  Uzaludno je vracati vrijeme i trositi ga na nesto sto je proslo. Ne ide. Vidi se to. Neuspjesno je pokusavajuci opet spojiti nas dvoje. Ne zato sto ja to necu ili ne zelim. Vec zato sto ne mogu. Ne bi mogla opet prozivjeti isto. Ne zelim da se opet predamo kada loše krene. Volim te, zar ne shvatas? Al ne ide. Nije islo ni prvi, ni drugi put. Zasto bi sada?:)

31.03.2013.

zato treba mi brate, kao nikada do sad.

Sjedim sama u sobi i pitam se da li nas ovo sudbna iskusava ili sta vec? Boze, ovo iskusenje traje i suvise dugo. Ma sta dugo?! Previse. Sasvim je poznato da se velike ljubavi nadju na kraju, nebitno da li su citav zivot bili na drugim stranama svijeta ili sve vrijeme bili jedno pored drugog, a nisu bili svjesni toga sto je pored njih. Hocemo li se mi ikada vise naci?
Slusala sam nasu pjesmu. Nista novo, iskreno. Slusam je svaku noc. Pitala sam se da li je ti nekada preslusas i sjetis se mene. Opet nista novo. To se pitam svaku noc. Da li si stvarno sretan sa njom ili glumis kao i ja? Sinoc sam ga ljubila dok je svirala nasa pjesma. Neprimjetno, sasvim polako sam obrisala suzu. Nije niko primjetio. To sam savrseno dobro uvjezbala jer mi se to cesto desavalo. Neces vjerovati, ali on me pitao za tebe. Rekao mi je da se vidi na meni da te volim i da me boli, htjela to priznati ili ne, kada ga neko spomene. Da mu smetnem s uma tu misao, poljubila sam ga. Dugo sam ga ljubila. Mozda je on na to zaboravio, ali ja nisam. Samo o tebi razmisljam kad se osamim u cetiri zida. K vragu, zasto ovo pisem? Kome? Zbog cega? Pisem ti vec 17 mjeseci i uvijek se zapitam zbog cega sve ovo? Zasto mi se nekada ne javis i samo kazes 'Ne brini. Dobro sam. Sretan sam s njom.' Dovoljno od tebe. Svakako sam se uvijek zadovoljavala tvojim mrvicama ljubavi..:')
*svoju tugu nosim sam. jos je ne zaboravljam.

17.03.2013.

ceo život je laž :) moj tekst.

Ovaj put, na toj klupi smo sjedili kao prijatelji. Pricali smo nesto cisto da ne postoji tisina izmedju nas. Pricao mi je nesto, vjerovatno o novoj curi, nisam ga bas najbolje slusala. Promatrala sam ga. I dalje je imao najljepsa dva zelena oka koja sam znala, usne za kojim sam toliko zudila, a opet sjedim s njim i pravim se da slusam kako prica o novoj djevojci.  Kroz glavu mi je prosao svaki trenutak kada sam sama sjedila na toj klupi i plakala. Plakala bas zbog njega i te djevojke o kojoj mi prica.  Suzdrzavala sam se da ne zaplacem. Bio je tako zanesen, tako srecan, tako lijep. Okrenula sam glavu i tiho zajecala. Kvragu! A obecala sam sebi da necu plakati. Pozeljela sam da se okrenem, potrcim, i zauvijek nestanem. Da ga vise niakda ne sretnem. Da nikada vise ne vidim tu klupu. Da zaboravim sve, ali znala sam da to nije moguce. Priblizio mi se. Osjecala sam kako mi srce lupa puno, puno brze nego inace. Ruke su mi pocele drhtati. Zaglio me. A tad su suze lile. Nije im bilo kraja. Upitao me sta mi je. Samo sam sutjela jer nisam znala sta da mu kazem. Uhvatio me je oko struka i poljubio. Dugo smo se ljubili. Rekao mi je da je sve to s njom laz, pokusavao je da me zaboravi bas kao i ja njega, no nije nam uspjevalo ni jednom.
Odjednom, cula sam neki glas kako me doziva. Trgnula sam se i vratila u stvarnost. Njega nije bilo nigdje, a na toj klupi sam sjedila sa nekim ko mi nikda nece znaciti. Tad sam pocela da placem. Nisam znala kako da mu objasnim suze pa sam se samo okrenula i otisla. Otisla, isto kao on od mene, nekada davno. Toliko davno da me sada vise i ne prepoznaje.

15.03.2013.

vise te ne volim. pozdrav za dotičnog :*

Sjedili smo tu, na nasoj klupi. Pricali smo, smijali se. Prisjecali se nekih uspomena. Gledala sam ga kao prijatelja jer mi je to i bio. Nisam primjetila da mi se skroz primakeo sve dok me nije krenuo poljubit. Opet je tu. Opet ? Ne. Jos uvijek. Nikad ga nisam ni preboljela. Vjesto sam ga krila u sebi. Duboku u sebi, u svakom stihu, u svakom svom uzdahu. Voljela sam ga, volim ga i danas, ali imala sam jos malo ponosa. Mnogo puta sam ponos izgubila zbog njega. Zadnji put sam se zaklela „Ovo je zadnji put. Zadnja sansa!“. I da, bio je. „Sta to pokusavas?“, ljutito, prikrivajuci svoju zelju za njim , upitala sam ga. „Pa, onaj, mislio sam...“ poceo je zamuckivati. „Sta god da si mislio, mislio si pogresno. Vise te ne trebam. Zaboravila sam te. Zaboravila sam te onaj dan kad su mi rekli da si bio s njom. Vidim zbunjeno me gledas. Onaj dan kad sam cula da si sa mojom 'prijateljicom'. Mislila sam da me volis. Ti nisi ni svjestan koliko sam njih odbila radi tebe, a ti si zavrsio sa prvom na koju si naletio“. Nijemo me je gledao. Ponosno i pobjednicki sam ga gledala. Za ovaj dan sam zivjela. O njemu sam mastala danima. Napokon se ostvario. Iako sam zeljela da ga zagrlim, da mu kazem da ga volim, ponosna sam se okrenula i otisla. Otisla u novi zivot, bez njega. Bez starih navika. 

18.02.2013.

što si mu vjerovala, tu si pogriješila. :-) moj tekst.

-Opet vjeruješ u nemoguće, zar ne? Opet se nadaš nestvarnom. Opet? Odakle dolazi sva ta nada poslije toliko razočarenja. I sama znaš koliko ti je puta dokazao da je suprotnost onome što ti želiš. Zašto onda želiš njega? Zalužuješ i možeš da imaš mnogo više. Mnogo, mnogo više od njega.
-Ne znam. Da, želim njega, ali idem protiv sebe. Možda ja i zaslužujem mnogo više od njega, nekog ko će biti tu za mene, neko ko će me zagrliti kada mi je teško, ko će mi brisati suze, ali to želi moj razum, a srce želi njega. Ma koliko god on bio loš, uzbuđena sam jedino kad  s njim trebam izać'.
-Uzbuđena si kada čekaš da ti javi da li izlazi s njom ili s tobom? Uzbuđena si kada ti priča laži iste što i njoj priča? Uzbuđena si jer te laže,a  ti u to vjeruješ. I sama znaš da sve što ima veze s vama je ogromna laž. On laže tebe, ti lažeš sebe. Zar ti se svidja takav način tvog života? Zar ti je to sve uzbudljivo? Daj molim te, to pričaj nekoj drugoj ''novopečenoj'' prijateljici, ali nemoj meni.
-Ne sviđa mi se. Naravno da mi se ne sviđa ovaj način života. Nisam rekla da skačem od sreće zato što sam Bog zna koja cura u njegovom životu, ali..
-Nema ali. Tu je kraj. Pomiri se s tim. On će uvijek biti takav, a ti ne moraš da budeš takva kakva si sad, zbog njega. Budi stara ti!


Stariji postovi