beats by dre cheap

141111

Šetala sam gradom ni sluteći sta me čeka. Nisam imala običaj da sama šetam gradom, a po najmanje da razgledam neke odvratne butike sa cijenama da mi se zanesvijesti. Čudno, prvi put sam stala i gledala neku usku crnu haljinu koja mi je privukla pažnju. Gledala sam je i zamišljala sebe u njoj. Iz suludog maštanja me dozvao dobro poznat glas.
'Lijepa je, zar ne?' Noge su mi zadrhtale i neku čudni su mi žmarci prošli tijelom.
Sledila sam se kada sam se okrenula i ugledala njega. Tamnoplava kosa, zelene, najljepše oči, male usne koje se tako dobro ljube, možda čak i najbolje:$. To je bio on. Glavom mi je proletio onaj stih 'TO JE BIO ON. ČOVJEK KOJEG SAM ČITAV ŽIVOT ZABORAVLJALA.' tako nekako.
'Da, divna je.' napokon sam se usudila da progovorim.
'Već te zamišljam u njoj' nakašljao se, potom nasmijao, a onda spustio glavu. Valjda se sjetio kako smo se MI završili. 'Dugo se nismo vidjeli.' rekla sam kao da nisam čula njegovu zadnju rečenicu. 'Nismo se vidjeli od onog ludog party-a kod Igora.'
Misliš onog party-a kada si mi rekao da sam jedina koju si volio? Tako sam željela da mu to kažem al samo sam rekla 'Ou. Stvarno? Nisam ni znala da ima toliko vremena.' Ma šta nisam znala. Sjećam se i kojeg datuma je bilo. Sjećam se svake scene koja se desila tu noć.
'Nego, šta misliš da odemo na kafu? Malo izgledamo šašavo stojeći ispred ovog butika.' rekao je kroz smijeh. 'Malo? Meni se čini malo više.' okrenula sam stvar na šalu.

Kada smo došli, mislim da nas je čak i konobar prepoznao jer je pitao šta žele njegovi stari gosti. Osjećala sam se tako, tako.. Ne postoji odgovarajuća riječ koja bi to objasnila. Možda kada doživite-shvatite. Počeli smo tako priču. Bar nam to nikad nije bilo teško. Pričali smo o najbanalnijim stvarima. One bitne smo itekako dobro zaobilazili. Uvijek nam je dobro išlo odgađanje stvari. Ne znam otkud mi tolika snaga i hraborst da ga pitam za nju, ali pitala sam. Ma šalim se, izletilo mi je jednostavno. 'I jesi li još uvijek sa Gracielom?'. Pogledao me u oči. Da se ne lažemo vidjela sam da nisam to trebala da ga pitam, pa sam pokušala da se iskupim. 'Izvini sto sam pitala. Vidim da nisam trebala.' 'Ma sve je uredu. Davno smo prekinuli. Nekad brzo poslije Igorovog party-a. Shvatio sam da ona nije to što želim. Lijepo mi je bilo sa njom, ali jednostavno nije to bilo to. Valjda se takve stvari dešavaju samo jednom u životu, a ja sam svoju priliku imao.' Gledala sam te zelene oči. Koliko sam samo dugo željela ovaj trenutak. Koliko puta sam Boga molila za ovo, a sada kad se dešava ne osjećam ama baš ništa. Samo neku obavezu da sa starim najboljim prijateljem proćaskam malo. 'Znaš šta? Žurim. Stvarno žurim. Nazvat ću te. Nekad. Možda. '
'Daj, ne idi sad.'približio mi se. O Bože, ovo se stvarno dešava?
'Dobro si rekao. Ti si imao priliku, davno, ali nisi je iskoristio. Zašto bi sada dobio drugu priliku? Hmm, ne ide. I vidim, stvarno vidim da je oš uvijek voliš. Iako se nismo stvarno dugo vidjeli, ja te još uvijek poznajem. Bila sam ti mladja sestra, zatim djevojka. Da li postoji osoba koje te bolje poznaje? Čisto sumnjam. Iii, kao što rekoh, žurim. Možda se vidimo opet, nekada. I samo josš jedna stvar. Drago mi je što smo se vidjeli jer da nismo, ne bi znala da ništa više ne osjećam prema tebi. U srcu sa tvojim imenom stoji jedna ogromna praznina.' izgovorila sam mu te stvari za koje se nisam ni nadala da cu ikada pomisliti o njemu, a kamoli reci mu. Ali, okrece se kolko ljubavi.:D

Mislit cu na tebe i kad te svi zaborave!
http://timepozanjesnajbolje.blogger.ba
21/04/2013 01:13